Drage gospođe i gospodo iz Hrvatske Vlade i Sabora!
Vi koji odlučujete o našim sudbinama, ne samo o našim, već i o našim obiteljima, moramo vam ukazati na neke stvari, koje možda imate u vidu, ali ih zanemarujete.
Kao Hrvatski branitelji, nikako nismo spremni da nas se svrštava u grupaciju s ljudima s kojima smo se borili, ali na suprotnim stranama, za stvaranje ove Lijepe naše. U tim „povlaštenim“, pet grupacija je iz komunizma, a nikada niste izrazili volju i želju da se pronađu i kazne zločinci iz II Svjetskog rata, koji su krvoločno i podmuklo, svirepo ubijali naše djedove, očeve, naše Hrvate, ne zato što su bili Domobrani ili Ustaše, već samo zato što su bili Hrvati. Isti ti su na sve moguće načine osporavali i vršili prljave rabote da ne dođe do osamostaljenja i stvaranje nove Države, države Hrvata.
Učili su nas da riječ „demos“ potiče iz grčkog jezika, što bi značilo, da izvodenica iz te riječi, demokracija, bi bila vlast naroda. No je li u Hrvatskoj, zaista vlast naroda, sluša li se vapaj naroda ili se slijepo ide u provaliju ne birajući način ili sredstva, samo zato da bi zadržali svoje udobne, debele i tople fotelje. Već, kad smo kod demokracije, činjenica je da ste pobijedili na demokratskim izborima, no da li taj „demos“ znači samo u vrijeme izbora i poslije se zaboravlja, ne sluša se vlastiti narod, o problemima koje ima, te što taj narod muči. Zaboravili ste narod, a on vas drži na vlasti, no shvaćate li vi da ste dužni i imate neku obvezu prema svom vlastitom narodu.
Moramo se vratiti u rane '90, kad nas je zajedništvo i sloga učinila jačim od mnogobrojnijeg i jače naoružanog neprijatelja, zar ste zaboravili Hrvatski puče, kako ste nas ispraćivali, a još više dočekivali s povratka s prve crte bojišnice. Svi smo bili ponosni što smo Hrvati, kucalo je samo jedno srce, Hrvatsko, bosonogi dječarci išli su u nama sveti rat, ljudi su ostavljali svoja radna mjesta, napuštali obitelji, nije se pitala cijena izgubljenog života, išlo se, išlo se i opet išlo se. Početak rata, na žalost, pao je nama dragi Vukovar, zar ste i to zaboravili, granatirani su i razarani ostali gradovi u Hrvatskoj, a raketirana je i naša metropola, zar je ona bila na prvoj crti bojišnice. Za mnoge je, gdje su našli utočište od stvarne prve crte. Vodili smo rat, ali smo ga gubili, nismo se znali nositi prema Svijetu i dokazati da smo bili u nametnutom ratu, a ne u građanskom, što je uspio napraviti srpski lobij. No, opet „Bljesak“ i „Oluja“, pa mirna reintegracija našeg Podunavlja, označile su kraj ratovanja oružjem u Hrvatskoj, no jeste li se ikda upitali kako je bilo to ratovati s mnogo jačim i puno brojnijim neprijateljem. Što su ti branitelji proživljavali? Jeste li se upitali, da li oni možda u ratnom zatišju mole Boga za svoje obitelji, da li njihove obitelji znaju jesu li živi, gdje su, kako im je? Nisu znali, samo su čekali i molili Boga, majke, vrati nam se sine, supruge, vrati nam se dragi, a najteže je bio plač naše djece. Mi smo pobijedili u Domovinskome ratu, a prodali ste naše Generale, kao ratne zločince, e kad se sjetimo „Splitske rive“ i riječi dr. Ive Sanadera: „ Nitko nema pravo......“, opet pusto obećanje.
Izvojevali smo pobjedu na ratnom polju, te onda kad se trebalo vratiti u normalu civilnog življenja, za dio Hrvaatskih branitelja nastaje pakao. Vračajući se u svoja bivša poduzeća, postaju višak radne snage, u drugim poduzećima, neće ih zaposliti. Tko će zaposliti „prolupalog“ ratnika. Ranjeni, ozlijeđni, bolesni, bol u grudima, ona Hrvatska masa, okreće im leđa, nema više Hrvatskog srca, nema više sloge i zajedništva. Branitelji su postali „paraziti“ društva, jer neće raditi, jer oni bi privilegije, jer što oni umišljaju, ako su oslobodili Hrvatsku da im treba podastrijeti crveni tepih. No kada smo mi ratovali, poduzeća su namjerno propadala, da bi se prodavala po sistemu „sve za jednu kunu“, prodali smo sve što smo imali, mito, korupcija, organizirani kriminalitet, sve se to dešavalo, sustavno godinama, ali vi Gospodo političari, niste marili za to, jer i vama je bilo dobro, niste se morali brinuti hoćete li imati za kruh, za režije, za školovanje djece, već vam je tablica „replika“ donijela ono što vi zovete „povlaštenom mirovinom“. I sada kada ste malo krenuli u boj za narod svoj, očito je kasno, pa ste nam nametnuli „harač“, jesmo malo gunđali, ali opet dajemo za Državu, nije prvi puta, nema godišnjeg usklađenja mirovina, dobro dajemo za Državu, moramo ju spasiti, zašto smo se onda borili? Otvorili ste nekoliko afera, ali što vrijedi, novca pokrađenog nema, nema dijamanata, nema kamiona il h ih ima po tko zna kojoj cijeni, državna ili javna poduzeća svi gubitaši, ali godinama nitko ne pita, ne smijenjuju se nesposobni direktori, jer eto oni su opet, kao u vrijeme komunizma, podobni. Nema ni pola godine kako je naša Premijerka i ministar Šuker, javno govorili: „Hrvatsku neće zhvatiti recesija iz koje nećemo moći van“, reklo bi se „malo sutra“, dernula je nas unutarnja i vanjska recesija samo tako, no vi ste znali kako stvari stoje, ali opet ste manipulirali i lagali, a tonuli smo sve dublje i dublje, niste htjeli slušati saziv stručnjaka koje ste vi sazvali, već ste ih raspustili, jer ste bili bahati i oholi, Hrvatska je ekonomski stabilna zemlja, opet „malo sutra, ali ne i sutra, niti prekosutra“, zadužili ste peto pokoljenje.
I što sada? Državna kasa prazna, gospodarstvo u kolapsu, poljoprivrednici dobivaju na kapaljku, pa onda prosvjedom izvuku gomilu obećanog novca, jer nije bilo strategije gospodarenja i financijske konstrukcije. Prošao je „harač“, pa idemo opet po Hrvatskim braniteljima, kod njih uvijek ima, oni će ionako šutjeti, jer eto njihovi šefovi su za spas Države, ali branitelji ne podržavaju ove „bossove“, nismo mi mafija, da nam netko određuje sudbinu kako oni žele. Mi smo ljudska bića, večina nas ima obitelji, djecu, a imamo i mi režije za struju, plin vodu, imamo i kredite, a moramo i nešto jesti. Kad smo vam trebali, bili smo dobri, sada smo dobri, samo kad su Izbori, a u međuvremenu idemo ih „rezati“ po mirovinama, što bi se oni bogatili na državnim jaslama, jer na njima ih ionako ima previše, ali znamo branitelje možemo zašutkati. E ovaj put nećete, dosta je bilo. Ako je bolest privilegija, onda Hrvatska država ima puno više „povlaštenih“ nego što je prikazano. Poštujemo rudare i njihove teške napore, poštujemo djelatnike koji su radili s azbestom, oni su isto bolesni. No kako su naše bolesti nastale, unutar pet godina, pod kojim uvjetima smo živjeli, spavali, hranili se, koliko smo puta život spasili sebi, svoje drugu u rovu, a sve da bi vi opljačkali ovu Državu (vaši predhodnici), pa ne znajući što ćete, idemo opet po braniteljima, to je žilava masa, može izdržati dosta toga. E „malo sutra“, ovaj put se nedamo, dok smo mi ratovali vi ste krali, sad da i hoćemo krasti mi nemamo što, ali mi ni to nećemo, jer znamo koliko smo uložili svojeg zdravlja, života da bi živijeli u slobodi, no izostala nam je demokracija, jer vi ne slušate narod, slušate sami sebe, jer samo tako vama može biti dobro, a što vas briga za radničku klasu, koja ide na posao, a ne prima plaču, neki i godinama, ma što vas briga što će nama banke sjesti na vrat. Vi ste sebi osigurali egzistenciju. Najbolje zanimanje u Hrvatskoj je političar, pa tko je onda tu povlašten?
Dajte primjer Hrvastkom narodu, skinite sebi 10-15% primanja, ne samo u Vladi, Saboru, već i u onim svim Nadzornim odborima, upravnim tijelima, na sve što primate primanja, e tu bi se državna kasa napunila. Uzeti nama, to je kratkoročno, samo je li isplativo? Gospodo griješite, od samog početka, ali vi to nećete priznati, krenite od nule, poslušajte savjete stručnjaka, nemojte biti namjerno „slijepci“ poradi vlastitih interesa ili intersa stranke, jer Hrvatska propada, a znam da nikome neće biti drago da uđe u povijest Hrvatske, kao Vlada koja je uništila Hrvatsku, mada se to radi sustavno godinama. Hrvatski branitelji će opet pomoći, ali ne više na ovakav način.
www.braniteljski-forum.com
